"Daleko, daleko, a ipak u meni, reči naviru. I svaka reč jedna suza u oku. Suze su progorele moje zenice i reči što moju tugu vole, bole me, bole. Ja znam da su te reči u meni zato što ih je negde daleko, daleko, izgovorio neko." - Branko Miljković
Ti gejevi su mi uvek delovalo nekako bezopasno, pa se valjda zato nikad nisam opterećivao njima. Imam jednog kolegu koji kaže da bi ih sve potrpao u jedan vagon i zapalio. Taj isti drka na porniće sa lezbejkama, ide svaki dan u teretanu i pali se na nabildovane muškarce. Trebalo bi zajedno da sačekamo julijansku novu godinu u stanu njegove devojke, uz prijatne zvuke Ace Lukasa sa obližnjeg trga. Ne znam kako Vi, ali ja nikad ne bih dozvolio sam sebi da imam bolju figuru od moje partnerke. Jedino ako bi se radilo o šahu. A ne radi se. A i rečenice se ne počinju slovom a.
Nikada u životu nisam upoznao nijednog Novozelanđanina. To je sigurno zato što je zemlja odakle oni potiču tako daleko. Novi Zeland deluje kao zemlja koja je na kraju sveta. Ko zna kako onda tek deluju njeni stanovnici. I ko je uopšte taj narod? Zašto nas ne uče njihovoj istoriji? Sumnjivo mi je to nešto... Nikad nisam upoznao nijednog Jevreja. Možda i jesam, ali mi se lažno predstavljao. Iskreno, više bih voleo da upoznam neku Jevrejku, jer one sigurno nemaju bradu. Ako bih upoznao neku takvu, naterao bih je da se zaljubi u mene, odrekne se svoje vere i onda bismo zajedno pobegli u Australiju. To je najbolja zemlja za život.
Negde između svih ovih novih godina smo ostali poslednji gosti u lažnoj kafani. Razvezli smo trdunice kućama i otišli u jedini kafić koji je radio. Lik za klavijarturama je držao mini koncert Dina Merlina. Kada je prestalo da bude mini, hteo sam da izađem ispred da se grudvam, ali sam onda upoznao ćerku vlasnika tog objekta sa čudnim imenom. Setio sam se moje omiljene pesme i rekao joj: „Ako imaš petlju, ako imaš muda, kupi mi raznorazna čuda.“ Nije htela. Nije imala muda.
Zato ja znam ko je sigurno imao muda. Supermen. Betmen. Bananomen. Mornar Popaj. Deda Mraz. Nindža Kornjače. Transformersi. Tom i Džeri. Duško Dugouško. Ptica Trkačica. Terminator. Rambo i Roki. Asteriks i Obeliks. Robin Hud. Džejms Bond. Šerlok Holms. Alan Ford. Zagor. Novozelanđanski super heroj Vuk91. Predator. Majkl Džekson i Milka Canić. Svi oni su preminuli juče.
Verovatno će se neko jako pametan zbog toga setiti da 10. januar proglasi „svetskim danom super heroja“. Zato sam ja rešio da ih preduhitrim i napravim „Dan borbe protiv obeležavanja datuma“. Održavaće se svake godine u različito vreme, ali ćete svi biti blagovremeno informisani. Borićemo se protiv 14. februara, 8. marta, 1. aprila, 1. maja, 9. maja, 7. jula, 1. decembra, oba božića i obe nove godine, ako treba i kineske. Spisak je podložan proširenju, a jedino će uskrs i noć veštica biti pošteđeni. Pravićemo performanse u centru grada i biće zabranjeno za Novzelanđane, super heroje i Dina Merlina.