"Daleko, daleko, a ipak u meni, reči naviru. I svaka reč jedna suza u oku. Suze su progorele moje zenice i reči što moju tugu vole, bole me, bole. Ja znam da su te reči u meni zato što ih je negde daleko, daleko, izgovorio neko." - Branko Miljković
- Ej, ljudi, vic, vic! Desio se masakr u vrtiću, eksplodirala bomba, skoro sva deca izginula...
- Chorus: Ma daj, Đole, odvratan si...
- Dobro, dobro... ovako onda... desio se masakr u vrtiću, ali u Pakistanu... teroristički napad... klasika, ništa posebno...
- Chorus: Ahaaa...
- I sad, roditelji tragaju po onim ruševinama, kukaju, hvataju se za glave i pričaju nešto ka nebu, kako samo muslimani to znaju... (demonstracija)
- Chorus: Hahaha...
- I sad, jedan otac uspe da nađe glavu svog sina i prinosi je svojoj ženi, koja kuka na sav glas i nespretno uzima glavu u svoje ruke, a otac u tom trenutku uzvikne: Ha! Jadac!!
- Chorus: Ahahahahahaha...
SREĆAN SVIMA NOVI KALENDAR! (šutka može da počne na 1:40 u sledećem klipu)
Matori, srećno i jeberićetno u NG ;)
ajd' tri puta, valja se..
mwa, mwa, mwa